Čedo TEPIĆ: Živ mi bio Momire još stotinu ljeta!!!

0
264

KOTOR VAROŠ, 20. marta – Daleke 1939. godine u Sigovcu (potkozarskom selu) rodio se Momir Karalić. Imao je dvije godine i koji mjesec kad je u sepetu na majčinim leđima (kako sam kaže) „pregurao“ neprijateljsku ofanzivu na Kozari.

Otac Kosta je poginuo u ratnom vihoru, a majka Ruža je ostala sa njih četvoro sitne djece (dvije kćerke i dva sina). I ostala, i junački ih (kao svaka majka Kozarčanka) podigla i isklesala od njih ljude! Svojom žrtvom, mukom i ljubavlju!

Momir je bio izuzetan učenik – završio osnovnu školu, potom srednju, a zatim pedagošku akademiju i postao nastavnik matematike, što je 1964. godine bila velika stvar vrijedna svakog poštovanja.

Te 1964. godine počinje sa radom u Mrkonjiću, upoznaje učiteljicu Rosu, ženi se s njom i 1967. godine dolazi da radi kao nastavnik matematike u naš Kotor Varoš i ovdje u centralnoj Osnovnoj školi „Sveti Sava“ radi do penzionisanja – do 2005. godine.

U stvari, ima ljudi vrlo neobičnih, a Momir je upravo takav, za koje se ne može reći da je penzioner i da je star. Sa istim žarom kao i u svojoj tridesetoj godini on i dan-danas radi, hoda kraj Vrbanje, peče rakiju, druži se sa mladim ljudima, zapjeva na krsnim slavama, ide na božićna i vaskršnja jutrenja i na sve zborove, sa radošću pije vino sa drugima ispred crkve, ispreda divne priče, prati dnevnu i svjetsku politiku, učestvuje na svim šahovskim turnirima, pravi u svojoj radioni gusle, tambure, sopre, umjetničke predmete od drveta, održava svoj mali voćnjak, kopa u vrtu ispred kuće, više kuća ljudima je ozidao, jer je vrstan i zidar, piše rodoslove svoje porodice i čitavog svog rodnog sela, koristi moderni telefon i internet ( bolje od mnogih koji su i 60 godina mlađi od njega), fotografiše, obilazi sve kulturne manifestacije i ovdje i na čitavoj regiji Banjaluke i svi mi koji ga znamo, a naročito mi koji smo njegovi prijatelji i komšije se često pitamo od čega je taj čovjek?!

Izgleda krhko a zapravo čvršći je od čelika! Kad ga čovjek pažljivo posmatra rekao bi u prvom trenutku da djeluje usporeno, ali to je varka, jer on tim svojim laganim životnim tempom više stigne i uradi nego većina nas.

Dok većina ljudi u životu žuri (al se zato i umara, i to kroz vrijeme sve češće) Momir Karalić sve stvari čini u životu lagano, sa srećom i sa zadovoljstvom. To može biti, kako reče veliki Tolstoj odlika samo zaista mudrih ljudi i nije nikako slučajno.

Momira krasi i prirodna mudrost i znanje i životno iskustvo koje ga naučilo da u svemu treba imati „pravu mjeru“. Nedostatak mjere je nesreća mnogih ljudi na ovom svijetu, nažalost!

Kolibe rađaju mudrace, a planine književnike – reče veliki Miguel de Servantes,  a jedan sepetić iz kozaračke ofanzive i žive vatre, zahvaljujui Kozarčanki Ruži Karalić,  iznjedrio je jednog sjajnog, vrijednog i mudrog čovjeka koji je za svako poštovanje!

Živ mi bio Momire još stotinu ljeta!!!

Čedo Tepić

 

Izvor: Glas Kotor Varoša

Čedo TEPIĆ: Živ mi bio Momire još stotinu ljeta!!!

 

 

 

NEMA KOMENTARA